Kako sažeti jedan život u par paragrafa? Kako istinski prikazati pojedinca, sa svim njegovim složenostima i nijansama, manama i vrlinama? Teško je to učiniti za nečijega života, kudikamo teže u smrti. Odgovor na postavljeno pitanje se nameće sam od sebe; nije moguće. ZVONKA SANTAJA doista mogu poznavati samo oni koji su s njime provodili vrijeme i dijelili život iz dana u dan; njegova obitelj.
Često je volio naglašavati kako je Santaj plastika obiteljsko poduzeće. No, time nije mislio samo na to da poduzeće vodi jedna obitelj. Za njega su poduzeće i njegovi zaposlenici vremenom postali još jedan poslovni partner, još jedan dugogodišnji prijatelj, još jedan član obitelji. Velike, proširene obitelji, a on njezin pater familias.
Po svojoj definiciji „direktor“ je osoba odgovorna za rukovođenje poslova jednog poduzeća. I u tom uskom pogledu ZVONKO SANTAJ je doista bio direktor Santaj plastike, od njenog osnutka i skromnih početaka 1986. godine u obiteljskoj garaži, preko preseljenja u Zonu male privrede u Valpovu i otvaranja novog pogona, sve do njegove smrti na Silvestrovo 2019. godine.
No, u praktičnom smislu, bio je mnogo više od toga. Najkraće i najjednostavnije rečeno, bio je Alfa i Omega tvrtke. S njime bi sve počinjalo i kod njega bi sve završavalo. Nijedan problem nije bio prevelik, nijedno pitanje premaleno da se s njime ne bi uhvatio u koštac. Za takvo djelovanje potrebna je velika količina energija, a on ju je imao napretek. Jasno je to svima koji su ga tijekom godina upoznali i imali priliku s njime surađivati. Nama, njegovim zaposlenicima, to je bilo jasno svakoga dana. Od trenutka kada bismo ga zatekli kako prije početka radnog vremena sjedi u konferencijskoj sali i ispija kavu uz jutarnje novine, sve do trenutka kada bismo odlazili našim kućama, a on bi se – nakon dana ispunjenog dokumentima, sastancima i pozivima – našao u toj istoj sali, razmišljajući o idućem danu, idućem potezu, idućem rješenju.
Činjenica je da za ZVONKA SANTAJA radno vrijeme kao takvo nije postojalo, barem ne u tradicionalnome smislu. Radio je i kada nije radio. Kako se pokazalo, možda malo i previše. Možda da je samo malo manje bio fokusiran na posao, možda bi se na vrijeme uspio uhvatiti u koštac s jedinim problemom kojega nije uspio riješiti u svoju korist. Problemom radi kojega je Santaj plastika ostala bez svoje centralne figure puno prije nego je za to došlo vrijeme, a njegova obitelj bez supruga, oca, djeda. Možda.
Veličina čovjeka se ogleda na više načina. Jedan od njih je i prema onome što ostavlja iza sebe kada napusti ovaj svijet. ZVONKO SANTAJ je dio sebe ostavio u Santaj plastici. Njegova vizija, upornost i trud utkani su u svaki proizvedeni, zapakirani i prodani komad plastike koji je izašao iz proizvodnih pogona Sunčane 17 u Valpovu. Svojim radom ostavio je neizbrisivi trag na lokalnu zajednicu – i šire – te stvorio naslijeđe koje ga je u konačnici nadživjelo. Sada je na njegovoj proširenoj obitelji odgovornost i obveza da se pobrinu da to naslijeđe traje i u budućnosti. I ne samo da traje, nego da napreduje. Njegov život i njegovo djelo ne zaslužuju ništa manje.